History of bathing on beach Jadrija
Povijest kupališta Jadrija
JADRIJA NEKAD I DANAS
100 godina kupališta Jadrija
Korice monografije “Jadrija naše mladosti” – 100 godina kupališta Jadrija dostupna od promocije 7. 2. 2024. godine.
Karnet karata za kupalište Jadriju koja se je sastojala od dijela za dolazak 20 Din i povratak 15 Din, ukupno po cijeni od 35 dinara.
-
Razdoblje od 1922. do 1945. godine
-
Razdoblje od 1945. do 1990. godine
-
Razdoblje od 1990. godine do danas
Otočić sv. Andrija sa crkvicom na staroj gravuri Šibenika.
Svjetionik Jadrija na istoimenom otočiću počeo je sa radom 1871. godine, a na ovoj pomorskoj karti iz 1878. godine je uočljivo da je Jadrija bila otok opasan morem sa svih strana. Kasnije premošteni dio bio je plitak svega oko jedan metar.
Najstarija razglednica Jadrije dok još nije ni postojalo kupalište.
Jer je u njihovim, pokazalo se, neuništivim kabinama i svlačionicama ostala i žerava jadrijaškog duha, udarenog 1922. pokraj samotne lanterne Sv. Andrija.
Nekadašnji izgled lanterne na Jadriji.
Do danas se taj žar nije ugasio, makar je nepodijeljeno mišljenje da je Jadriji dosta prije, kao i danas, moglo puno bolje ići. No, knjiga najstarijeg gradskog kupališta srećom, još uvijek nije zaklopljena. To je knjiga života u koju svaki naraštaj dopiše pokoju rečenicu ili stranicu, već prema htijenjima i mogućnostima. Rukopis je ponekad odlučan, znade biti i drhtav, ali se nikad ne prekida, čak niti onda kada se doima da nikog nema tko bi i riječ dopisao.
Šime Grubišić – Rovilo
Iz današenjeg vremena, zamisao da se gradsko kupalište s ambiciozno postavljenim ciljevima razvoja, u prestižni turističko-rekreacijski punkt utemelji izvan samodostatnosti “šibenskog pijata” bočatog mora i na tome izniklog kolektivnog duha grada koji nikad nije bio morski “slan” u punom smislu riječi – doima se vrlo prirodnom i logičnom. Ipak, treba se na trenutak prebaciti u to vrijeme da bi se shvatilo vizionarstvo jednog samozatajnog Šibenčanina fetive loze, Šime Grubišića-Rovila.
Ante Frua
Tome se, u doba osnutka Jadrije već umirovljenom majoru u poznijim godinama (62), predanom promicatelju prirodnih zavičajnih vrijednosti, šume i boravka u prirodi, (predsjednik društva Šubićevac), također i prvom turističkom vodiču u Šibeniku prije osnutka agencije Putnik (prema don Krsti Stošiću), pripisuje originalna zamisao da se na sjeverozapad od minijaturnog otočića sa svjetionikom na ulazu u kanal sv. Ante udare temelji kupališta na slanom moru s velikim mogućnostima širenja, izvan skučenosti i mutne vode šibenskog zaljeva.
Zajednička fotografija osnivača kupališta Jadrija.
Već u začetku, prema zamisli Grubišića i kruga istomišljenika koje je ubrzo okupio, Jadrija je trebala prerasti u prvorazredno turističko-rekreacijsko područje za koje će se čuti i izvan lokalnih granica. Rovilo je nedvojbeno bio osoba istančanog građanskog duha, stasao u Austro-Ugarskoj monarhiji i vrlo tankoćutan u prepoznavanju vrijednosti. Istaknut je i među najzaslužnijim za otkrivanje raskošnog kiparskog talenta Ivana Meštrovića, čije je školovanje godinama nesebično podupirao. U pogledu Jadrije neizlječivi je zanesenjak iskazao praksu i duh – budimo sada malo i pretjerani – pravog istraživača divljih bespuća. Na to upućuje napomena iz dragocjenog članka pok. Danila Trive, predanog kroničara Šibenika, poglavito pomorskog života grada. U Šibenskom listu od 05.06.1982. godine pod naslovom “Gdje su se Šibenčani kupali?”. Triva navodi da je Grubišić–Rovilo “…radeći na pošumljavanju obale u kanalu sv. Ante i predjela Jadrije, uvidio njegovu vrijednost i atraktivnost i predložio da se na tom mjestu izgradi kupalište…”.
Prva fotografija kabina na Jadriji.
Nakon toga, malo je trebalo proteći vremena da ugledni član onodobne građanske zajednice Šibenika, provjerenim mobilizatorskim talentom okupi oko sebe društvene istovrsnike, te da se u čistinu iskrče prvi metri uzobalnog krša za kabine i svlačionice. Prema privatnim zapisima iz ostavštine Ante Frue, još jednog tihog, zaslužnog šibenskog entuzijasta, Rovilova prijatelja i najvjerojatnije drugog čovjeka u idejnom osmišljavanju naravi budućeg šibenskog punkta, na jednom sastanku grupe utemeljitelja održanom 1921. godine prihvaćena je zamisao o gradnji kupališta službenog naziva Kupalište Jadrija i uknjižena je zadruga s ograničenim jamstvom u Šibeniku. Prema preslicima izvornog dokumenta koji se čuva u zadarskom arhivu samo godinu dana poslije, kupalište je i službeno otvoreno. Tadašnja Jadrija, što je obuhvaćala danas najveći sačuvan niz betonskih obiteljskih kabina i svlačionica.
Visit site